Činč - ugledni beogradski bend

Na fotki: pakovanje posle svirke u Narodnoj Biblioteci
foto: Darja Bekan

Postojimo ot 2001. Beograd je naše stecište.

Naše ime nema veze sa istoimenom vrstom kabla, premda se ovaj sajt zove Cinc plug.
Nema veze ni sa muzičarem po imenu Borut Činč, premda ga cenimo, štaviše jako ga cenimo.
Nema veze ni sa činč bubama koje obitavaju u Severnoj Americi, premda bi neki od nas rado obitavali u Severnoj Americi, na primer ja.
Naše ime je zvuk, tako ga treba shvatiti. Ima veze sa zvukom kad se kucate čašama.

Članovi:

Saradnici:

Žanr, pravac, kako nas definišu:

Neki kažu i da je to što sviramo "svetska muzika", premda je to u principu više nekako belosvetska muzika.

Čuj kratku zvučnu definiciju nas, koristili smo je na reklami za svirku u Rex-u.

Izdanja:

Imamo i bend sa Jošiom Mačidom, zove se Walk with the Penguin

Učešće na kompilacijama:

Nastupi:

Učestvovali smo na:

Press materijali:

Činč

Vujaklija

Tekst o nama iz perceta naše stare kafe-kuvarice

U početku je to bio Čudan Šimijev bend. Onda je Šimi otišao, pa smo slušali Save the Clock Tower. Zatim su se gitari, basu i glasu pridružili klavir, violina, udaraljke, novi glasovi i dva mini hora, pa je tako umnogostručeni bend nastupio pod imenom Činč - koje ih prati, sada, već neko vreme. Pokretači ove istorije jesu Đorđe Ilić i Luka Stanisavljević, kao autori tekstova i muzike Činča, a ponekad i njegovih stripova. Sticajem različitih okolnosti, bend nastupa uglavnom po bibliotekama - od Milutina Bojića do Narodne - što osim mogućnosti sedenja koja doprinosi razumevanju reči pesama, daje i poseban padobranski šarm ovim koncertima. Pevač sedi za stolom kao da će da drži slovo o Ivi Andriću, samo što umesto toga peva.

Prvi utisak može biti da je to poezija obnarodovana muzikom, medutim, iz višekratnih koncertnih iskustava izgleda da je u pitanju nonsens. Gurtna, glazba, kahva, buhtla, garmiš-parten-kirhen, menken-gladbah, honda, džontra, kmra, trebla, ebla, midla, krka, roksin toksin, drnča, drčna, sudžuk, ratluk, javašluk i autluk itd, samo su neke od njihovih omiljenih poštapalica kojima zvuk briše značenja. Ipak, Činč ima i sensa. Od Ogdena Neša do Duška Radovića, ovo je pre svega humoristička poezija koja kabaretski spaja sentimente, socijalu, detinjstvo i sranja. Sastavljena često od jezičkih froncli, muzička poezija Činča reciklira i arhivira naša intimna sećanja u jeziku: narodske i pesničke reči, razgovore, banalnosti, reči džombe - retke primerke, muzičku lektiru, filmove, sličice na zidu - mesta, gradove, nazive, putovanja, šatrovački, citate, sentimente, igre reči. Budući da su deo tih sećanja i reči kao kanada, zrno, vutra, četnik, al kaida, marakana, sarajevo, kinezi, dvesta kermića itd, ove pesme ponekad imaju i vrlo suptilan socijalni naboj. Negovala te kuća, negovala te država... Ako negde lelujaju po nečijoj intimi, nesvesne svog postojanja, novogodišnje i armijske pesme, čitanke i blamovi, reklame za kremu na slovenačkom, ovo je njihova vujaklija koja procesuira vaše dokumente.

Danica Minić (crta iz 2003., oprema teksta, el tako, redakcijska)