
Dobro veče, ovo pre mene bio je Đorđe. Moje ime je Grožđe. Večeras pričamo o uzvicima, kao i o njima srodnoj vrsti reči - uzdasima.
Uzvici su reči koje nemaju jasnu gramatičku funkciju, oni služe samo da označe govornikov emotivni stav prema nečemu ili da nešto naglase, da nekog dozovu, podstaknu, oteraju ili ućutkaju odnosno da nešto zataškaju. Obično ih prati znak uzvika, sem kad su upitnog oblika.
Navešćemo najčešće uzvike srpskog jezika i njihove funkcije.
- a?
- ima upitnu funkciju, u značenju "šta?", "molim?", "izvinite, nisam vas čuo"
- a-a
- označava shvatanje ili odobravanje, koriste se i varijacije "aha", "ahaha", "ahh-hah, ha ha hah", primer: "aha hahha haha, znači tako stoje stvari"
- aaa
- označava strah, bol ili preneraženje, koriste se i varijacije "aaaa!", "aaaaa!" i ređe "aaaaaa!"
- aj
- služi da naglasi bol ili tugu, koristi se u srpskom folkloru, a koristi ga i glavni glumac filmu "Bogovi su pali na teme", u scenama kada shvata da se problemi nagomilavaju
- ajde
- služi da podstakne ili natera nekog na izvršenje neke radnje, "ajde brže", "ajde ćuti", "ajde beži"
- alo
- služi za javljanje i odazivanje na telefonu, ali i za obraćanje, primer: "Alo, narkomane", kao i za proveravanje da li je sagovornik čuo šta mu je govornik kazao, primer: "Alo, jesi ti čuo šta sam ti reko?"
- au
- označava shvatanje nepovoljne situacije, "au, pa onda smo najebali"
- banzai
- japanskog porekla, označava juriš japanske vojske
- ćut
- služi za ućutkivanje, varijacije su: "ću' bre", "šš" i "ššt""
- e?
- označava iznenađenje, u značenju "stvarno?", "nije valjda?", "sereš?" itd
- eee
- koristi se da naglasi tajnovitu neumitnost neke činjenice, na primer na pitanje kako su Egipćani napravili one piramide sa onako zastarelom opremom, stručnjaci će reći "eee"
- eh
- označava nevericu, u značenju "eh, pa to ne može"
- ej
- služi za dozivanje, koriste se i varijacije "hej", "ehej", "ej bre", "ks ks", "ej bre tamo", "ej konju", "ej slone" itd
- fuj
- označava gađenje
- ih
- naglašeni oblik od "eh"
- ihihi
- služi da označi veliku meru ili količinu, koriste se i varijacije "ihaj", "ihahaj" itd
- ijuju
- koristi se prilikom igranja kola i sličnih gluposti
- hajde
- finiji oblik od "ajde"
- ha
- koristi se za smejanje, obično u vezanom obliku: "ha ha ha ha"
- he
- nevešti oblik smejanja, obično u obliku "he he he he"
- hi
- prigušeni oblik smejanja, smejuljenje, smejanje u kragnu, uobičajeno "hi hi hi hi"
- ho
- oblik smejanja kod patuljaka iz "Snežane i sedam patuljaka", uobičajeno "ho ho ho ho"
- hu
- oblik smejanja kod kretena, uobičajeno "hu hu hu hu"
- je
- engleskog porekla, služi da naglasi odobravanje, koriste se i varijacije "jea", "ijea", "jo", "jo man" i druge
- joj
- služi da naglasi bol, koriste se i varijacije "ajoj", "ijoj", "jao", "jaoj", "ijaoj", "jebe!" i druge
- kiai
- japanskog porekla, naglašava udarac u karateu, lomljenje cigle, crepa, pločice za kupatilo i drugih keramičkih elemenata
- los
- nemačkog porekla, služi za preusmeravanje
- mrš
- služi za teranje ljudi i životinja, varijacije: "kuš", "iš", "šic", "čibe", "žibe", "žibe bre"
- o?
- upitni oblik, slično značenje kao "e?"
- oho
- označava predosećanje dobrog ručka ili sličnog zadovoljstva, varijacije: "oho", "ohoho" i u naročitim situacijama "ohohohoho"
- ommm
- istočnjačkog porekla, označava želju za smirenjem
- opa
- označava shvatanje o upravo izbegnutom padu ili drugoj vrsti štete, varijacije: "opla", "opala", "opalapala", "ups", "zamalo"
- op
- služi za podsticanje prilikom skijanja, uobičajen oblik "op op op op"
- šnela
- nemačkog porekla, služi za ubrzavanje radnje
- ua
- označava neodobravanje
- uf
- slično kao "ih"
- uh
- označava olakšanje ili veliki umor
- uhuhu
- slično kao "ihihi", varijacije su: "uhahaj" i "uhahahahaj"
- ura
- označava veliku radost, kao i juriš srpske i drugih vojski
- vau
- engleskog porekla, služi da naglasi oduševljenje ili čuđenje
Onomatopeja
Mnogi uzvici nastali su onomatopejom, podražavanjem zvukova iz prirode, na primer: bum, tras, pljus, mljac, zum, klik, krc, škljoc, puf, pant, hrumpf, ščk, žvrnjc, mrnjc, skvrč, sk-phhhh, bfff, nino-nino, uuaaaauuuuaaaauuu, ckckckc-bhhhhh...
Jednu grupu čine uzvici koji podražavaju neke vrste životinja, to su takozvani urlici: vau, grrr, mu, mjau, kva-kva, ko ko, kukuriku, zzz, žžžž, ck-ck, zk-zk, ale-ale, zvezda, partizan, srbija, hrvatska...
Neki uzvici podražavaju muzičke instrumente, to su takozvani akordi: blink, plink, cing, rmmm, tu-dum-tum, tuc-ss-tac-ss, ta-daaa, pam-pararam-pam-pam...
I tako dalje. Onomatopejom su nastali i mnogi zvuci koji se ne mogu zapisati slovima, čak ni otprilike. Oni, međutim, imaju svoje značenje i sintaksičku funkciju, što su osnovna svojstva reči, i zato treba da se uvedu kao jedanaesta vrsta reči u srpskom jeziku. Ovakve reči nazvaćemo uzdasi, i govorićemo o njima naknadno.
Hronološka arhiva
2009
2008